Merry Christmas and a Happy New Year

December 23, 2017  •  Leave a Comment


Arial Photography & Videography

February 23, 2017  •  Leave a Comment

My first video with the brand new DJI Phantom 4 Pro. The location is Jaz Beach in Grbalj, Budva Montenegro. Areal photography is so addictive, more will follow.


Ramparts of Kotor Damaged

December 02, 2016  •  Leave a Comment

On the 1st of November, 2016 one of the buttress on the northern gate of Kotor, Montenegro collapsed. The reason of collapse was the lost of the ground bellow the wall due to a neglect. The buttress was constructed during the Austro-Hungarian government in the 19th century. The purpose of this buttress was to reinforce medieval part of the Kotor ramparts and to prevent falling of the wall into the Škurda river. Unfortunately, same will happen to the similar nearby buttress, since it is also lost it ground support. Recently, opposite side of the same wall collapsed. Kotor and the whole inner part of the Bay of Kotor is on UNESCO World Heritage Site List.


Jedana od kontrafora u zoni Vrata od Tabačine tj. sjevernih vrata grada Kotora, se 1. novembra 2016. odvojio od glavnog zida. Razlog odvajanje je gubitak podnožja zida, zbog nemara u održavanju gradskih zidina. Kontrafora je izgrađena za vrijeme austro-ugarske uprave, tokom XIX vijeka, kako bi spriječila naginjanje glavnog gradskog zida ka rijeci Škurdi. Nažalost sličnu sudbinu može očekivati i susjedna joj kontrafora, jer je i ona ostala bez oslonca. Na kraju, napomenimo da je Kotor, kao i cijeli unutrašnji dio Boke Kotorske na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine.


Kolumna za Radio Kotor - 21. novembar 2016.

November 22, 2016  •  Leave a Comment

Poštovani slušaoci Radio Kotora,

Danas je 21. novembar, dan koji se višestruko slavi u Kotoru. Pravoslavni slave Aranđelovdan, katolici Gospu od Zdravlja, a svi skupa Dan Opštine Kotor. Ove godine slavimo dan grada bez nove lokalne uprave, iako su izbori bili prije više od mjesec dana. Interregnum u kojem smo se trenutno našli nije samo kotorski, već i crnogorski. On nas ne bi trebao spriječi da se danas osjećamo svečano, jer Dan Opštine Kotor, nije dan njegove lokalne uprave, nego u prvom redu građana i građanki Kotora, pa onda i svih struktura koje imamo u Kotoru, uključujući i njegovu lokalnu samoupravu.

Grad i njegovi građani! Ima jedna rimska izreka, koju sam davno pročitao, ne sjećam se gdje, tako da ću vam dragi sugrađani ostati dužan za referencu. Ova izreka je data u obliku pitanja i odgovora, pitanje je: "Do kada će postojati Rim?", a odgovor je "Rim će postojati onoliko dugo, koliko budu u njemu postojali građani.". Jednostavno pitanje i jednostavan odgovor - na prvi pogled. Ko imalo poznaje istoriju Rima, odnosno istoriju antičke grčko-rimske civilizacije, čiji smo i mi nasljednici, odmah će uočiti da u odgovoru ne figurišu stanovnici kao biološki garanti postojanja grada, već politički pojam građana. On se tokom duge rimske istorije mijenjao, bolje rečeno njegova politička funkcija nije značila isto u periodu rimskog kraljevstva, republike i carstva. Međutim, uvijek je podrazumijevala aktivno učestvovanje u donošenju odluka vezanih za pitanja grada i/ili države, bez obzira kolika je bila stvarna politička moć građana Rima da utiču na donošenje tih odluka. Taj osviješćeni građanin, a samo takav može da bude, bio je uvijek jedan od osnovnih subjekta političkog života antike. Aristotel će tako definisati čovjeka kao ζῷον πολιτικόν (zoon politikon) tj. kao "političku životinju", koji je istovremeno i "razumna životinja". Sa tim osobinama čovjek je predodređen da u zajednici (polisu) sa drugim ljudima ostvari sebe, vodeći se principima razuma, smatrao je Aristolel i njegovi brojni učenici i filozofski sljedbenici.

Građanina pronalazimo i na brojnim mjestima u našem srednjovjekovnom Statutu Kotora. Kao i ostali pravno uređeni gradovi toga doba i Kotor je imao četiri pravna statusa: plemiće, građane, stanovnike i strance. Građanin je morao stanovati u gradu i snositi terete, čiji su glavni elementi bili čuvanje straže i plaćanje poreza. Za uzvrat uživao je pravnu zaštitu, koju mu je garantovao Statut Kotora i Kotorska komuna. U političkom smislu, njegova uloga je skromnija. Plemstvo je to koje upravlja gradom i tu moć ljubomorno čuva. Stalni sukobi između plemstva i građana obilježili su istoriju srednjeg vijeka svih evropskih država. Taj sukob će dovesti na kraju do Francuske buržoaske revolucije, iz koje se rađa moderni pojam građanina u laičkoj državi. Budući da smo parlamentarna demokratija, taj pojam građanina bi trebao biti jedan od ključnih političkih subjekata i u Crnoj Gori. Moj utisak je da je još dug put pred nama, dok građanin zauzme svoju ulogu koja mu pripada. Na tom putu do građanina, kako ga je u početku zamislila antika i na kraju ostvarila savremena demokratija, u većoj ili manjoj mjeri, čekaju brojna iskušenja i prepreke. Prva je spoznati sebe i svoju ulogu kao građanina u državi! To nas ponovo vraća u antiku, u pronaos Apolonovog hrama u Delfima, na kojem je pisalo: Γνῶθι σεαυτὸν (Gnoti seauton) - Spoznaj sebe!

Sa tog puta spoznaje, mjesta i uloge građana i građanki u sadašnjem i budućem životu Kotora, čestitam svima Dan Opštine Kotor! Vjernom narodu čestitam Aranđelovdan i Gospu od Zdravlja!

Pozdrav! Vaš,
Stevan Kordić

Link na sajt Radio Kotora sa člankom i audio zapisom


Kolumna za Radio Kotor - 8. oktobar 2016.

October 27, 2016  •  Leave a Comment

Poštovani slušaoci Radio Kotora,

Za sve nas koji radimo u školama, početak jeseni znači i početak školske, odnosno studijske, godine. Novi početak i nova lica mojih studenata, obilježavaju za mene kraj septembra i početak oktobra. Veliki broj njih dolazi van granica Kotora i Boke, a ne mali broj njih nije iz Crne Gore. Biće ovdje u Kotoru, bar sljedeće tri godine i ovu kolumnu želim da posvetim njima i Kotoru.

Kotor je fakultetski grad, u kojem se nalaze dva fakulteta: Pomorski fakultet i Fakultet za turizam. Oba su državna i pripadaju Univerzitetu Crne Gore već godinama. Međutim, studentska populacija u njemu nije vidljiva, bar ne u mjeri kako je to slučaj sa ostalim fakultetskim gradovima.

U Beogradu, gradu u kojem sam studirao, studenti su prisutni u kulturnom, sportskom, društvenom i političkom života grada. Studentski kulturni centar, zajedno sa Domom omladine, predstavlja ključnu kulturnu instituciju mladih u Beogradu. Uzelo bi previše vremena nabrojiti sve njegove djelatnosti, od kojih svakako treba izdvojiti muzičku i izlagaču. Tu su još Kulturni centar studentskog doma na Novom Beogradu, kao i Akademsko kulturno umjetničko društvo "Branko Krsmanović" sa horom "Obilić", koji je poznat i priznat kao jedan od najboljih horova u Srbiji. Ostala brojna kulturna i sportska udruženja studenata Univerziteta u Beogradu neću ni nabrajati. Pomenimo i to da su studenti Univerziteta u Beogradu uvijek bili politički aktivni. Njihovi protesti, ko što su oni iz 1968. godine i 1992. godine, predstavljali su vjesnike političkih promjena, koji su tek kasnije zahvatili cjelokupno društvo.

U Kotoru nije tako! Svakako, broj studenata u Kotoru i Beogradu nije isti, kao ni kompletna kulturna i društvena infrastruktura. Kada je u pitanju studentsko prisustvo u društvenom životu, nažalost situacija nije bolja ni u Podgorici, Cetinju i Nikšiću, u kojima se, pored Kotora, nalazi najveći broj fakulteta Univerziteta Crne Gore. Nije mi namjera da se upoređujemo sa Beogradom, ali sa onim što Kotor ima, smatram da ovu izolovanost studenata od grada možemo smanjiti.

Sa pravom smo ponosni na našu kulturnu baštinu, naročito onu pomorsku. I kakva je onda saradnja Bokeljske mornarice, Pomorskog Muzeja Crne Gore i Pomorskog fakulteta u Kotoru? Skoro nikakva, kada su studenti u pitanju! Da li je neko poveo studente u obilazak Pomorskog muzeja - nije! Da li neko iz Bokeljske mornarice održao predavanje studentima o istoriji najstarijeg pomorskog udruženja - nije! Da li smo odveli studente na svetište Gospe od Škrpjela, da vide ex-vota jedinstvena svjedočanstva života na moru - nijesmo! Suviše propuštenih prilika da mlade ljude, koji mogu biti ambasadori Kotora, ne upoznamo sa onim što je Kotor bio i što u izvjesnoj mjeri još uvijek jeste. To što je nama ta tradicija bliska i poznata ne znači da je svima. Tradiciju treba njegovati prikazivajući je ne samo turistima, koji dolaze u Kotor. Oni su tu uglavnom veoma kratko, a studenti znatno duže. I što je još važnije, upoznavanjem studenata sa tradicijom koju imamo, ta tradicija postaje i njihova, jer je Kotor dio njihovog života na mnogo dublji način, nego što je to utisak koji ostavlja na turiste.

Želio bih da moje nezadovoljstvo mjestom studenata u Kotoru ne bude shvaćeno kao prekor bilo kome, već kao poziv na saradnju. Bokeljska mornarica, Pomorski muzej i Pomorski fakultet sarađuju u drugim oblastima, mislim da je konačno došlo vrijeme da posvetimo pažnju i studentima, jer oni to zavrjeđuju, a prevashodno je naša obaveza da ih upoznamo sa pomorskom tradicijom Boke i Crne Gore.

Na kraju završiću neplanirano sa informacijom koja je juče objavljena u medijima. Osnovna škola "Nikola Đurković" u Radanovićima je započela školsku godinu bez vode. Đaci moraju nositi sa sobom vodu, ukoliko im treba! Pri tome, cijevi regionalnog vodovoda skoro da prolaze kroz školsko dvorište. Da se radi o školi u Podsaharskoj oblasti, pa da razumijemo teškoće u vodosnadbjevanju jedne škole. Ovako, koji god da su razlozi, zar nijesu mogli biti riješeni prije početka školske godine?

Pozdrav, naročito đacima i studentima! Vaš,
Stevan Kordić

Link na sajt Radio Kotora sa člankom i audio zapisom


Kolumna za Radio Kotor - 15. avgust 2016.

August 17, 2016  •  Leave a Comment

PatrolPatrol

Poštovani slušaoci Radio Kotora,

Zadovoljstvo mi je odazvati se pozivu gospođe Vjere Banićević, direktorice Radio Kotora, da budem jedan od kolumnista ovog radija. Iskreno se nadam da će i vama biti zadovoljstvo slušati me. Ovo je moja prva kolumna, pa ću u njoj pokušati da sažmem događanja u našem gradu, opštini i šire tokom ljeta 2016. godine, onako kako sam ih ja doživio.

U svijetu ne nedostaje kriza, tako je nažalost i ovog ljeta. U Turskoj, više nego značajnoj regionalnoj državi, izvršen je neuspješan puč, nakon kojeg je uslijedio kontra puč. Rat u Siriji je imao uticaj na zemlje u Evropi i regionu, a bilo kakva nestabilnost u Turskoj bi imala još i veći, obzirom na blizinu Turske i njene veze sa Balkanom. U našem neposrednom okruženju ovoga ljeta Srbija i Hrvatska su skoro svakodnevno razmjenjivale protesne note. Zahlađenje njihovih odnosa je više nego očito. Obzirom na njihov značaj za zemlje bivše Jugoslavije, to je takođe vijest koja može samo da nas zabrine.

Gdje je u svemu tome Kotor? Čini se da ga ovi dramatični događaji mimoilaze. Da li zbog toga što su Kotorani, a i Kotorke, već prevazišli podjele na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, koje nam politika tako nesebično i stalno "nudi", ili su zakupljeni ljetom, turističkom sezonom i svojim problemima. Volio bih da je ovo prvo, ali bojim se da je ono drugo, razlog što smo u ovom trenutku više zaokupljeni lokalnim, a ne opštim problemima. A kotorskih problema ima dosta!

Kao što je ne tako davno Berlin bio podijeljen na istočni i zapadni čuvenim, Berlinskim zidom, tako je danas podijeljen i Kotor svojom Rivom. Na jednoj su strani: Škaljari, Muo, Prčanj, Stoliv, Kavač i Grbalj, a na drugoj Dobrota, Ljuta, Oravac, Perast, Risan, Strp, Lipci, Morinj i Krivošije. Između njih su kruzeri i brojni turisti kojima je cilj "naseljeno mjesto Kotor", u kojem je skoncentrisan najveći dio kulturne baštine Crne Gore. Svi navedeni protagonisti još uvijek se sreću na Rivi kotorskoj, strpljivo mileći jedan za drugim, pješke ili u kolima. Po do sada iskazanoj strpljivosti, ni Nijemci nam nijesu ravni! Njih je odvajala politika, a nas najviše naše beskonačno strpljenje da se mirimo sa situacijom, kako god ona bila loša po nas. Mada, priznajem mene lično strpljenje izdaje, pa sam odlučio da posjete sa one strane Rive, svedem na minimum, bar dok ljeto ne prođe. Do tada, komunikaciju sa rodbinom i prijateljima sa druge strane obavljam Skype-om ili Viber-om, ni anci da su u Australiju, ali što da se radi? Nužda zakon mijenja!

Govor Boke, kao što svi dobro znamo, obiluje romanizmima. Međutim, od ovoga ljeta, bogatiji smo za jednu riječ pozajmljenu iz škotskog jezika. Znate na koju mislim!? Tako se dobro primila kod nas, da se na daleko čulo. Pitanje zašto je škotski prevagno nad italijanskim, čiji je uticaj na našim prostorima dugotrajniji i čiji je vokabular ništa manje bogat od škotskog? To pitanje izgleda ostaje samo lingvistima, da se njime bave. Molim ih u ime svih nas, da kad dođu do odgovora, kako je došlo do ovog obrta, da nam jave…

Ljeto je obilovalo i kulturnim dešavanjima, ne mogu kazati da sam bio redovan posjetitelj, ali jedna instalacija mi je zapala za oko. A, to su ona dva velika oka na drvetu pored Gurdića. Pretpostavljam da se radi o instalaciji Kotorskog festivala za djecu. Veoma duhovito! Baš kao i klupa, koja nas je ponovo učinila malim, ova instalacija nam poručuje da nas neko posmatra. "Uno, due, tre, quattro… Neko nas posmatra, neko nas stalno gleda…" pjevala je davne 1993. godine Ekatarina Velika, kultna jugoslovenska rok grupa. Dodao bih samo "još uvijek".

I kad smo već stigli do Gurdića, valja nam nastaviti do druge strane, sve do Perasta. Danas, 15. avgusta katolici slave Veliku Gospu praznik Uznesenja Blažene Djevice Marije, pravoslavni će isti ovaj praznik Velike Gospojine slaviti 28. avgusta. Crkva Gospe od Škrpjela je posvećena ovom prazniku i uvijek me raduje odlazak na ostrvo. U jednom od, nekada, najljepših kulturnih pejzaža Evrope, ne mogu, a da se ne sjetim, rijetko poetične knjige  "U Bogorodičinom vrtu" drage Saše Brajović, istoričarke umjetnosti sa Filozofskog fakulteta u Beogradu. Ova knjiga nam otkriva Boku Kotorsku kao metaforu Bogorodičinog vrta na zemlji, kroz njene crkve, ikone, slike, skulpture, ex vota i brojne ostale pobožnosti prema Presvetoj Bogorodici. Sve su nam to ostavili naši preci, a što je sa tim uradila naša generacija? Pa, mi smo temeljno izbetonirali Bogorodičin ružičnjak, što stalnim, što privremenim objektima i pretvorili Bogorodičin vrt u nešto što meni najviše liči na favele bogatuna. Od Bogorodičinog vrta do favele, kakav put? Ave Maria gratia plena! ― Zdravo Marijo milosti puna! Vjerujem u tvoju beskonačnu milosti, Majko Sveta, iako je ne zaslužujemo, kao što sam u potpunosti ubjeđen da UNESCO neće imati razumijevanja za uništenje svjetske prirodne i kulturne baštine, već pri prvoj njegovoj kontroli. To će nažalost za posljedicu imati brisanje unutrašnjeg dijela Zaliva sa liste Svjetske baštine. Da li će tada sramota, ako je bude, imati ikakvog značenja?

Do tada, kao iskupljenje, i do sljedeće kolumne, šaljem vam jednu fotografiju bokeljskog plavog, otoci u daljini, pogled iz Strpa.

Pozdrav! Vaš,
Stevan Kordić

Link na sajt Radio Kotora sa člankom i audio zapisom

Subscribe
RSS
Archive
January February March April May June July (29) August (10) September (4) October (4) November (4) December (2)
January February March April May June (4) July August (2) September October (2) November December (2)
January February March April May June July (1) August (2) September October (1) November (1) December (1)
January February (1) March April May June July August September October November December (1)
January February March April May June July August September October November December