Kolumna za Radio Kotor - 15. avgust 2016.

August 17, 2016  •  Leave a Comment

PatrolPatrol

Poštovani slušaoci Radio Kotora,

Zadovoljstvo mi je odazvati se pozivu gospođe Vjere Banićević, direktorice Radio Kotora, da budem jedan od kolumnista ovog radija. Iskreno se nadam da će i vama biti zadovoljstvo slušati me. Ovo je moja prva kolumna, pa ću u njoj pokušati da sažmem događanja u našem gradu, opštini i šire tokom ljeta 2016. godine, onako kako sam ih ja doživio.

U svijetu ne nedostaje kriza, tako je nažalost i ovog ljeta. U Turskoj, više nego značajnoj regionalnoj državi, izvršen je neuspješan puč, nakon kojeg je uslijedio kontra puč. Rat u Siriji je imao uticaj na zemlje u Evropi i regionu, a bilo kakva nestabilnost u Turskoj bi imala još i veći, obzirom na blizinu Turske i njene veze sa Balkanom. U našem neposrednom okruženju ovoga ljeta Srbija i Hrvatska su skoro svakodnevno razmjenjivale protesne note. Zahlađenje njihovih odnosa je više nego očito. Obzirom na njihov značaj za zemlje bivše Jugoslavije, to je takođe vijest koja može samo da nas zabrine.

Gdje je u svemu tome Kotor? Čini se da ga ovi dramatični događaji mimoilaze. Da li zbog toga što su Kotorani, a i Kotorke, već prevazišli podjele na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, koje nam politika tako nesebično i stalno "nudi", ili su zakupljeni ljetom, turističkom sezonom i svojim problemima. Volio bih da je ovo prvo, ali bojim se da je ono drugo, razlog što smo u ovom trenutku više zaokupljeni lokalnim, a ne opštim problemima. A kotorskih problema ima dosta!

Kao što je ne tako davno Berlin bio podijeljen na istočni i zapadni čuvenim, Berlinskim zidom, tako je danas podijeljen i Kotor svojom Rivom. Na jednoj su strani: Škaljari, Muo, Prčanj, Stoliv, Kavač i Grbalj, a na drugoj Dobrota, Ljuta, Oravac, Perast, Risan, Strp, Lipci, Morinj i Krivošije. Između njih su kruzeri i brojni turisti kojima je cilj "naseljeno mjesto Kotor", u kojem je skoncentrisan najveći dio kulturne baštine Crne Gore. Svi navedeni protagonisti još uvijek se sreću na Rivi kotorskoj, strpljivo mileći jedan za drugim, pješke ili u kolima. Po do sada iskazanoj strpljivosti, ni Nijemci nam nijesu ravni! Njih je odvajala politika, a nas najviše naše beskonačno strpljenje da se mirimo sa situacijom, kako god ona bila loša po nas. Mada, priznajem mene lično strpljenje izdaje, pa sam odlučio da posjete sa one strane Rive, svedem na minimum, bar dok ljeto ne prođe. Do tada, komunikaciju sa rodbinom i prijateljima sa druge strane obavljam Skype-om ili Viber-om, ni anci da su u Australiju, ali što da se radi? Nužda zakon mijenja!

Govor Boke, kao što svi dobro znamo, obiluje romanizmima. Međutim, od ovoga ljeta, bogatiji smo za jednu riječ pozajmljenu iz škotskog jezika. Znate na koju mislim!? Tako se dobro primila kod nas, da se na daleko čulo. Pitanje zašto je škotski prevagno nad italijanskim, čiji je uticaj na našim prostorima dugotrajniji i čiji je vokabular ništa manje bogat od škotskog? To pitanje izgleda ostaje samo lingvistima, da se njime bave. Molim ih u ime svih nas, da kad dođu do odgovora, kako je došlo do ovog obrta, da nam jave…

Ljeto je obilovalo i kulturnim dešavanjima, ne mogu kazati da sam bio redovan posjetitelj, ali jedna instalacija mi je zapala za oko. A, to su ona dva velika oka na drvetu pored Gurdića. Pretpostavljam da se radi o instalaciji Kotorskog festivala za djecu. Veoma duhovito! Baš kao i klupa, koja nas je ponovo učinila malim, ova instalacija nam poručuje da nas neko posmatra. "Uno, due, tre, quattro… Neko nas posmatra, neko nas stalno gleda…" pjevala je davne 1993. godine Ekatarina Velika, kultna jugoslovenska rok grupa. Dodao bih samo "još uvijek".

I kad smo već stigli do Gurdića, valja nam nastaviti do druge strane, sve do Perasta. Danas, 15. avgusta katolici slave Veliku Gospu praznik Uznesenja Blažene Djevice Marije, pravoslavni će isti ovaj praznik Velike Gospojine slaviti 28. avgusta. Crkva Gospe od Škrpjela je posvećena ovom prazniku i uvijek me raduje odlazak na ostrvo. U jednom od, nekada, najljepših kulturnih pejzaža Evrope, ne mogu, a da se ne sjetim, rijetko poetične knjige  "U Bogorodičinom vrtu" drage Saše Brajović, istoričarke umjetnosti sa Filozofskog fakulteta u Beogradu. Ova knjiga nam otkriva Boku Kotorsku kao metaforu Bogorodičinog vrta na zemlji, kroz njene crkve, ikone, slike, skulpture, ex vota i brojne ostale pobožnosti prema Presvetoj Bogorodici. Sve su nam to ostavili naši preci, a što je sa tim uradila naša generacija? Pa, mi smo temeljno izbetonirali Bogorodičin ružičnjak, što stalnim, što privremenim objektima i pretvorili Bogorodičin vrt u nešto što meni najviše liči na favele bogatuna. Od Bogorodičinog vrta do favele, kakav put? Ave Maria gratia plena! ― Zdravo Marijo milosti puna! Vjerujem u tvoju beskonačnu milosti, Majko Sveta, iako je ne zaslužujemo, kao što sam u potpunosti ubjeđen da UNESCO neće imati razumijevanja za uništenje svjetske prirodne i kulturne baštine, već pri prvoj njegovoj kontroli. To će nažalost za posljedicu imati brisanje unutrašnjeg dijela Zaliva sa liste Svjetske baštine. Da li će tada sramota, ako je bude, imati ikakvog značenja?

Do tada, kao iskupljenje, i do sljedeće kolumne, šaljem vam jednu fotografiju bokeljskog plavog, otoci u daljini, pogled iz Strpa.

Pozdrav! Vaš,
Stevan Kordić

Link na sajt Radio Kotora sa člankom i audio zapisom


Comments

No comments posted.
Loading...